putsvjakova

Standardni jutarnji alarm..šuškanje kesa /spremanje ruksaka i jutros je radija bez greške. Taman san se počeja spremat kad vidin Nan Jon koja kao zapeta puška stoji spremna za pokret. Naime jučer je opcinski albergue sa 150 postelja bija pun. A paniku […]

Krenija san oko 8 nakon šta su se svi razbudili. Mada se osjećan znatno bolje, danas san odlučija ponovit dan od samo 13km. Da ne ponovin grešku od nekidan kad san prenaglo priša na jači tempo. Činilo mi se kao

Jutros mi je bolje nego jučer ali definitivno ne za skakutanje, tako da već uvježbanim sporokorakom izlazim iz San Juana. Put vodi kroz šumu..uža staza nego ona jučer. Zora sviće … ptičice pivaju … šumska idila. Prolazi me još jedan

Krenija iz Beldorada oko 6.50. Tribali su mi čepići za usi i pokazali su se dorasli zadatku. Počelo je   sviruckat po mobitelima i satovima oko 6. Napuštan albergue i hodan praznim ulicama uspavanog grada. Njemica vec grabi ritam naprid.

Za divno čudo sinoć nije bilo puno hrkanja … nisu mi tribali čepići za usi. S obzirom na masu svita pravilno san procjenija da mi neće tribat alarm. Ranim jutrom počeli su svirat raznorazni alarmi. Na put krećen oko 6.50.

Krenija oko 7.20. Oteklina se malo smanjila, bolje je nego jučer … mogu većim koracima u novi dan. Stariji Njemac od jučer me pita oću li s njim i drugom Njemicom nazad u prijašnje misto uhvatit autobus za Santo Domingo. Ne

Jutro je počelo u 6.00 sa gregorijanskim napjevima koji ovdi služe kao alarm. Danas san planira laganiji dan, cca 17 km pa san krenija oko 7.20 puno prije većine, no imajući u vidu moj planirani tempo … garant će me

Krenija u 6.20 iz Logrona. Mick i Španjolac s biciklon su krenuli malo isprid mene. Dok san ja izaša evo njih nazad… nisu vidili žute strelice. Uvjerin ih da su na pravoj ruti te uskoro evo i strelica. Pa si

Krenija oko 8. Mada san bija budan oko pet, racuna san neš ti … samo dvadesetak km danas. Big mistake. Iako danas nije bilo jako sunce, hodanje po zvizdanu definitivno iscrpi. Tek desetak minuta kasnije stiga me Dieter. Ćakulamo o

Krenija oko 7.00 Vani mrak, skoro san opet falija smjer za Camino, srića na vrime san uočija zute strelice. Jutarnja idila .. mir i tišina dok polako sviće zora. Prolaze me Korejanci, cimeri od sinoć… pa ja ja prilazin njih