Standardni jutarnji alarm..šuškanje kesa /spremanje ruksaka i jutros je radija bez greške. Taman san
se počeja spremat kad vidin Nan Jon koja kao zapeta puška stoji spremna za pokret. Naime jučer je opcinski albergue sa 150 postelja bija pun. A paniku širi priča kako masa Španjolaca dolazi na Camino za vrime uskršnjeg produženog vikenda, tako da je pitanje oće li bit slobodnih kreveta.
Spremija se i izaša vanka i nakon stotinjak metara vratija san se nazad. Sitija san se da san zaboravija suncane očale. Note to self: sve živo noć prije ubacit u ruksak … pojedinačne stvari izvan ruksaka imaju sklonost gubljenju.
Prema vodiču izlazak iz Burgosa zna bit malo kompliciran ali uz pomoć navigacije brzo san naša žute strelice.
Cili grad spava a 7.30 je … tek jedan čovik šeta pasa i prolazi par dostavnih vozila. Ali zato na svakon kantunu neki kipovi … baba i dida na klupi..mljekarica … Santo Domingo.
Put napušta asfalt kraj malog stambenog naselja i nastavlja na makadamskoj stazi.
Nailazi Keith iz Montane koji je isto član foruma i kojem Camino nije problem. Naime živi u planinama par stotina metara više nadmorske visine od Pirineja i vojni je penšjunat u dobroj formi. Nakon sta smo prokomentirali detaljno situaciju na Krimu i američku unutarnju politiku puštan ga na nastavi svojin jačin tempon dalje.
Nizina … pa most … pa gradić u daljini … pa klupa.
Kao što rekoh, da ne dobri ljudi ne uvride … 10tak minuta je testiran.
Malo dalje je kafić. Tu se Nan Jon pozdravlja sa Belgijankom (koju san vidija u Beloradu) kojoj je ovo zadnji dan na Caminu, ide doma.
Umisto sendviča iden probat tortillu sa šunkom i sirom. Nije loše. Doduše nakon određenog broja km skoro sve prija dobro.
Keithu se pridružuju Švedani i opet čujen “dobro jutro” od fureštega svita. Stefan je posli rata bija u Bosni, radija je na obnovi kuća koju je financirala Švedska, pa je pokupija par rici. A Sten-Ake je profešur u penziji koji je par puta bija u Dalmaciji na odmoru.
Nastavljan dalje .. u krivon smjeru. Srića odma me prolaznik Španjolac upozorava … tamo ti je Camino momak.
Na izlazu iz mista susrećen prvu slavensku braću (nakon Jana iz Praga). Ne kuže me kad kažen kroejša ali Hrvatska razume odma. Aleks i Pavao su iz Bugarske. Jedan se bavi cateringom a drugi import export svašta.
Drže ritam od 30km dnevno jer imaju ograničen dopust. Šta ne uzmu bus koju dionicu…no that’s cheating. Nadam se da će izdržat do kraja.
Inače imaju i oni razvijen turizam koji zovu alkohol turizam jer se europska mlađarija tamo dolazi opijat. A dive nam se šta smo našeg premijera uspili strpat u pržun radi korupcije. Kod njih samo sitne ribe stradavaju.
Puštan ih dalje jer meni tribaju česće pauze.
Nailazin na dvi Australke sta su krenile iz Burgosa. Standardna Camino ćakula o problemima s nogama i izbjegavanju istih.
Na prilazu mistu naletin na Bepi pjevačicu od nekidan. Ona zna na hrvatskon reć “malo pivo” jer ima prijatelje u Holandiji par Slovenac i Hrvatica.
Stiga u Hornillos de Camino oko 13h.
U mistu slobodan albergue. Ima grupica Španjolaca ali više nego dovoljno mista. Moderno uređen, vrlo gostoljubiva familja hospitalerosa. Dolazi i Keith i Švedani, Francuzi … skupi se ljudi tako da je do cca 17h completo (pun).
Nakon tuširanja i pranja robe dobija san kesu leda. Dok tretiran gležanj dolazi hospitalero i klima glavon .. hmm da samo leda triba stavljat. Nije mi baš to interesantna opcija jer djeluje samo privremeno i ne rješava uzrok. Kako bi se moga trajno rješit problema iden malo googlirat. Aha … kad kažu podigni noge uvis, moraju biti poviše položaja srca…što znači da moras leć a ne sidit pa naslonit noge uvis …otkriće koje se pokazalo učinkovitin. Odmor, češće sist, još više vode i kako potaknut misice da vrše drenažu su ostali savjeti koje san naša.
U mistu je mali dućan di san se opskrbija sendvičen i voćen za ručak. Imaju školjke “original iz Finistere” a na zidu in novčanice iz svih mogućih država. Ima i ex Yu. dinar i kune.
Vraćan se malo ispružit prije večere. Vidin da je i Šveđaninu pala napamet ista ideja. Tek sta se ispružija počeja je hrkat. …predosjećam da ce bit noć za čepiće za uši.
Večera je paella s piletinon … skroz dobra.
I to je bio dan 16.
