Danas je odlučeno da je vrijeme da ptići lete iz gnjezda tj. da hodočasnici naše družbe samostalno traže strelice do današnjeg odredišta, za razliku od dosadašnjih dana kad smo išli u većim grupama.
Ide se pomalo i pazi se na prve žuljeve, uganuća i ostale Camino boljke. No unatoč tome većina družbe održava dobar ritam.
Nakon prvog mjesta koje prolazimo primjećuju se oblaci na horizontu, a do drugog mjesta oblaci su dobro potamnili. Tek što smo montirali kabanice počela je kiša. Grmi, sijeva i kreće ozbiljan pljusak… u principu više potop nego pljusak.
Dio družbe se sakrio ispod male nadstrešnice, dio u kafiću, dio ispod nadvožnjaka a manji dio je nastavio po kiši tj. potopu.
Po kiši hodaju i dvije Meksikanke, Ana i Barbara, koje su na Caminu s grupicom koja je krenula iz Burgosa. Na pauzi s dijelom družbe ispod nadvožnjaka ispričale su nam priču o Gospi od Guadalupe.
Nastavak puta ide kroz pljusak i lokve kao mala jezera. Na putu su Paul i Nadine iz Njemačke kojima su već par puta prošli Camino, i koji se (kao mnogi) vraćaju opet.
Na ulazu u León blatnjava nizbrdica, prilično skliska… nekako smo i to prošli i došli do asfalta ulica Leona.
Kako smo se skompali nekidan sa Korejancem iz Kalifornije tako je danas družbi u trendu druženje s azijskim peregrinosima.
Ulazak u León traje par kilometara. Na parkiralištu kraj katedralr improviziran je obrok nakon kojeg se većina spušta do alberguea. Sušenje uglavnom promočenih cipela je izazov.. kiša je prestala ali nije je zamjenilo žarko sunce.
U Leónu se ima što vidjeti (u preko dvije tisuće godina postojanja skupi toga dosta). Ulice i trgovi, Gaudijeva zgrada nalik dvorcu iz bajke… i naravno katedrala.
Sagrađena u 13. stoljeću katedrala je impresivna čarolija svijetla i kamena. Danas je impresivna, a kako li je tek izgledala pučaninu iz 13. stoljeća koji nije vidio ni knjige ni slike ni TVa ni Interneta. Za obilazak katedrale smo improvizirali simultani prijevod na hrvatskom. Kako je danas i utakmica polufinala Mundijala i muzejsko osoblje navija za nas.
Inače cijeli dan nas pozdravljaju drugi hodočasnici koji večeras navijaju za Hrvatsku, Španjolci pogotovo. Većina družbe ima navijačka obilježja pa je lako pogoditi odakle smo.
Mirko, koji je dobio nadimak primarijus jer je vješt sa tretiranjem žuljeva, se pokazao talentiran i kao organizator. Našao je kafić za gledanje utakmice i dogovorio posebne uvjete za nas.
Dio družbe je išao gledati utakmicu a dio je išao na misu u crkvu sv. Franje odmah kod alberguea. Nakon mise išli smo po pečat u susjedni samostan gdje nam je ljubazni svećenik pokazao i impresivan samostanski vrt.
Utakmica je završila tako da je Hrvatska u finalu Mundijala. I sa vremenskim odmakom teško je shvatiti što to znači, a pogotovo u trenutku kada se to događalo. Nakon slavlja po ulicama i trgovima Leona vrijeme je za spavanje. I sutra se mora hodati.
I to je bio dan 4.
