Novo jutro i nova zora predzadnjeg dana na Caminu.
Na izlazu iz Arzúe nalazi se mala “Camino misija” koju vode časne sestre. Jutros ih nema, možda im je prerano.
Staza nastavlja kroz šumu kakvu smo navikli očekivati kroz Galiciju. Naša družba se lagano osipa … zastajemo … netko u prvom, netko u drugom, a netko u trećem kafiću uz stazu. Nakon jutarnje kave i laganog doručka nastavlja se put kroz šumu.
Na putu je sve veća gužva hodočasnika koji su počeli svoj Camino od Sarrije. U jednom momentu društvo na putu su nam se priključile i krave na putu za ispašu. Krave idu polako … s noge na nogu … nigdje im se ne žuri. Baš dobra pouka za hodočasnički ritam hodanja.
Prolazimo kraj hodočasničke oaze koju vodi Heidi. Otvara kasnije a uz ogradu su izljepljene razne filozofske misli. Uklapa se u onaj slogan regije Arzua od jučer.
Nakon nadvožnjaka, sljedi kafić gdje smo stali na malo dužu pauzu. Nastavljamo dalje … nema još puno do sljedeće značajne atrakcije na Caminu … pivskog vrta Peregrina (Hodočasnica). Osim što smo uživali u dobroj craft pivi, malo smo bezuspješno tražili bocu s hrvatskim natpisima ostavljenu iz svibnja, no izgleda da su ih premjestili.
Nakon mjesta Salceda mala pauza, pa nastavljamo nizbrdo kroz šumu do grada Arzua. U gradu gužva, veliki red hodočasnika ispred prvog alberguea. Srećom mi imamo rezerviran smještaj.
Albergue je prilično dobar, nakon što smo se smjestili i malo odmorili, popodne smo se uputili na misu.
U crkvi smo naišli na časne koju smo mimoišli jutros. Zadužene su za animiranje oko pjevanja. Nismo baš upoznati sa ovim španjoskim pjesmama pa smo od slabe vokalne pomoći. Inače ovdje je baš zanimljiv svećenik, koji prvo ispituje odakle je tko. Pa prvo pita tko je iz “blagoslovljene zemlje Španjolske”, pa nabraja dalje … Ameriku, Italiju, Njemačku, Koreju itd. …. i na kraju pita ima li tko iz neke zemlje koju nije spomenuo … kako smo mi zauzeli pola crkve, dobro je odjeknulo … Croacia. A šta ćemo kad nas ima.
Poslije mise spremamo večernji party. Iz alberguea nam prvo ne daju dolje na terasi … pa ni gore na terasi. Mada smo pjevali malo “sotto voce” ima dosta susjeda koji su ranije krenuli na počinak. Na kraju smo se smjestili u obližnjem parku gdje smo nastavili s pjesmom.
Tu je naš Trio Camino (Ivo, Tamara, Davor) imao spektakularnu praizvedbu hrvatske verzije pjesme Ultreya, (uz značajnu podršku publike)
Sutra planiramo raniji polazak kako bi stigli na misu u podne u katedrali.
I tako je završila naša zadnja noć na Caminu, sutra smo u Santiagu.
