Svanula je zora našeg zadnjeg dana na Caminu. Dižemo se ranije jutro da stignemo na podnevnu misu. Radovan nam je jutros posebno oran.
Lagani doručak i … idemo. Male grupice hodočasnika već su na Putu, dok naša družba po mraku drži dobar ritam. Toliko dobar da smo prosšli prvi … pa drugi bar i oba još nisu otvorena. Tek smo u trećem naišli na otvorena vrata za jutarnju kavu, taman nakon što je počela sipiti lagana kišica.
Evo nas i do Monte Gozo vidikovca s kojeg puca prvi pogled na Santiago de Compostelu. Ovo je bio posebno emotivan trenutak za srednjovjekovne hodočasnike koji su nakon mjeseci i godina hodanja i niza preživljenih izazova konačno ugledali svetište. Nije ni nama doduše ništa manje emotivan trenutak. Na Monte Gozo su nam gostoljubive volonterke dale sve informacije vezano za hodočasnički program danas u Santiagu.
Nastavljamo nizbrdo …. pa preko mosta … i eto nas u prvim predgrađima Santiaga. Sljedi fotografiranje kod poznatog natpisa na ulazu u grad. Nastavljamo pomalo kroz predgrađa …. pa lagano počinju kuće starog grada … eto i prvi pogled na tornjeve katedrale. Tu smo, sljedeći drevni hodočasnički običaj stali, kleknuli i pomolili se. Još malo do katedrale. Prolazimo kraj spomenika kraj kojeg je u pločnik uklesano “Europa je rođena na hodočasničkim putevima u Santiago”.
Još par uličica … i eto nas do trga ispred katedrale.
Stigosmo.
Dojam …. osobito upečatljiv … pa i onima među nama koji su ovdje već bili par puta, a kamoli tek velikoj većini koja je prvi put (a čini se da mnogima neće biti i zadnji) doživjela tu posebnu milost koju predstavlja iskustvo Camina.
Dobro smo se poslikavali na trgu, uz poseban privilegij da smo među prvima mogli uživati u punom sjaju pročelja katedrale nakon restauracije, kad su maknute sve skele s tornjeva. Na trgu je i Korejanac kojeg smo skoro posvojili. Toliko smo od dojmom da nismo ni primijetili, da dok se mi slikajemo, slučajni prolaznik se spotiče o nečiji ruksak.
Za misu poprilična gužva i veliki red ispred bočnog ulaza katedrale. Naša družba kao “mali zeleni” u posebnim majicama hodočašća nekako se uspjela probiti unutra.
Zasluženi odmor proveli smo u ogromnom albergeu, nekadašnjem sjemeništu.
Sutradan je fešta Svetog Jakova. Cijeli dan smo proveli u Santiagu, dobili smo svi Compostele. Na svečanu misu ujutro, došli smo u odjelima Bratovštine i tradicionalnim nošnjama. Još dok smo čekali red zapali smo u oko ekipi koja je snimala dokumentarac za francusku televiziju. Red je opet bio poprilično dug, no nekako smo se uspjeli probiti u katedralu na svečanu misu uz botafumeiro ceremonijal … nezaboravan doživljaj.
Na izlasku iz crkve, neki su od nas ostali toliko produhovljeni da se dijelili i blagoslovi. A da ne govorimo tek kako su (opet istog) zaustavljali na ulici uz povike” Croacia, Croacia” … istrčavali ljudi iz restorana da bi se slikali … svašta je tu bilo.
Bliži se suton i s njime je došlo vrijeme za “adios” Santiagu … no doći ćemo mi opet Svetom Jakovu …. njegovim Putem.