Eto nove zore i eto nas u koloni, kao krijesnice polako krećemo uzbrdo.
Umjesto da svratimo kod oznake za ulaz u Galiciju krivo smo skrenuli. Zanimljivo preko dana ovo krivo skretanje se skoro i ne vidi. Snježana koja drži začelje, jedina je odabrala pravu stazu i prošla kraj markera za ulaz u Galiciju.
No ako smo promašili marker zato smo dobili zanimljiv pogled … skoro kao da se vidi Šolta i Brač. Magla u kombinaciji sa planinskim vrhuncima stvara dojam pogleda na more i otoke. Za par kilometara eto nas i u O’Cebreiro. Još smo uranili, skoro nigdje nikog. Tek jedan kafić na kraju mjesta je otvoren.
Sad smo u Galiciji, kraju koji se zeleni više nego Zagorje. Sve je šumovito i kamenito uz šarmantna mala sela i crkvice. U prvom selu naletimo na grupu redovnika u bijelim haljama, nisu dominikanci nego neki kanadski red. Nešto dalje u je kip hodočasnika kojeg samo što nije odnio vjetar. Tu već staza ide lagano nizbrdo pa lagano uzbrdo do malog sela sa kafićem u kojem je izložena galerija slika. Put se nastavlja dalje kroz zelenilo, sve do jedne vrlo ozbiljne uzbrdice. Srećom vrlo kratke, na vrhu je kafić kao nagrada za one koji su izdržali uspon.
Sljedeće mjesto je Fonfria. Nakon koje ide lagano nizbrdo šuma. Inače Galicija je poznata po još nečemu …. svugdje se osjeća miomiris domaćih životinja.
Eto nas blizu Tricastele. Stari, višestoljetni hrast mjesto je za odmor i malu debatu ima li 880 ili 940m do cilja. Tricastela je tipično malo mjesto sa puno alberguea. Naš albergue izgleda kao crveni muzej, sa misnim ruhom i starim ornamentima restauriranih crkvi. Glavni eksponat je biskupovo misno odjelo iz 1900. godine napravljeno za svjetsku izložbu u Parizu. Punac od vlasnika alberguea je arhitekt koji je sve to dobio na čuvanje jer se bavio restauracijom crkvi po sjeveru Španjolske.
Naša je Anica opet pripremila super ručak, koji smo podijelili i sa drugim hodočasnicima. Tu smo imali i malu krizu naime jednoj hodočasnici je pozlilo, pa je hitna odvezla do Sarrie i natrag. Na sreću ništa strašno,.samo manjak elektrolita.
Večer smo zaključili s pjesmom, a kako bi drugačije.