Eto nas dakle, prvi dan na Caminu i prvi Camino za skoro sve iz družbe.
Ne žurimo, sviće zora, svitanje još nije dan. Malo adrenalin malo uzbuđenje i prve kilometre lagano ostavljamo iza sebe. No polako prođe i adrenalin i uzbuđenje pa počnu lagano prva pitanja ” a koliko sno ono prošli” i “koliko ima još papa štrumf”… bolje vam je ne znat, jer tako vam brže prolaze kilometri… prva je Camino pouka.
Otprilike na sredini dionice je improvizirani bar kojiniz svaku narudžbu daje i školjku na poklon.
Malo pomalo i eto nas u Calzadila denla Cueza. Prva dionica je cca 17 kilometra taman za navikavanje. No bilo je i prvih žuljeva, i to je jedan od načina kako Camino iskazuje dobrodošlicu.
Pitali smo dvaput kad je misa i rekli su nam u 13h, došli mi u 12:45h i svećenik taman završava. Okidoki plan B je slijedit svećenika u drugo mjesto gdje ima sljedeću misu. Tu smo upali na misu koja je taman počela i svećenik (inače Brazilac) je napravio pauzu da nam se montiraju klupe i da svi sjednemo a onda smo nastavili uz dodatno čitanje evanđelja na hrvatskom. Onda je zamolio da osiguramo i prevoditelja propovijedi sa španjolskog… tu je trebalo bit malo kreativan s prijevodom jer em ga ne čuješ dobro em propovijed nije obilovala frazama vezanim za smještaj, smjer puta, i hranu tj. standardnim Camino vokabularom.
Nazad u albergueu ručak i nakon ručka posjeti nas načelnica općine s kojom smo dogovorili smještaj. Slikali smo se i za općinski Facebook.
U albergueu sno susreli i nekoliko drugih peregrinosa. Georgy Bugarim koji je radio u Dubrovniku jednu sezonu. Cheung Pak je Amerikanac korejskog porijekla s novim umjetnim koljenima koji je danas imao dionicu od 35 kilometara. A upoznali smo i konja kojeg na tuširanje vode kroz albergue pa ga tuširanje vode kraj bazena. Eh da imani bazen u albergueu ali težak je život hodočasnika.
A prvi dan imali smo i slučaj za Poirota “slučaj nestalih japanki”. Otkrili smo da su ostavljene vani pa ih je našao kuhar Brazilac koji je jučerašnju večer počeo kao Rus a završio kao Hrvat kad smo mi dobili utakmicu. Na kraju je Davor mijenjao japanke za dvije runde.
Kad već nismo mogli stići na susreta kod časnih u Carrionu onda smo organizirali susret i predstavljanje svih hodočasnika. Koliko je dojmova bilo, a tek smo na prvom danu. Zanimljivo je bilo primijetiti kako je svatko na Caminu s razlogom i kako izgleda da smo s razlogom na Caminu zajedno. Inače nakon prvog dana, već mnogi već znaju da će na Camino opet.
Sljedi spremanje i spavanje.
I to je bio dan 1.
