Skupila se dakle poveća grupa hodočasnika koja se zaputila na Camino. Putovanje je počelo u četvrtak navečer. Naš autobus se ne zove Calypso ali je družba zapjevana. Kad smo saznali da idemo preko Rijeke na Italiju Radovan se odmah sjetio nazvati velecasnog Antuna Sentea, rektora svetišta Sv. Josipa u Karlovcu. Iako smo ga uhvatili na prepad, dočekao nas je iznimno srdačno, temeljito i sa srcem nam predstavio svetište i njegovu povijest te nam udjelio hodočasnički blagoslov. U Karlovcu su tu večer i hodočasnici Marijanskog zavjeta za Domovinu… a zanimljiva je poveznica Gospe i Svetog Jakova o kojoj se više može saznati ovdje.
Nastavljamo dalje prema Italiji, uzbuđenje i adrenalin lagano gube boj sa snom. Ujutro smo stali na kavu usput… hrane inače imamo napretek, da zaglavimo na kakvom pustom otoku dugo bi preživjeli.
Stižemo u Carcassonne popodne i većini družbe nije bilo teško prošetati desetak kilometara dalje, u obilazak ovog srednjovjekovnog grada na UNESCO listi svjetske baštine.
Iduće jutro krećemo ranije, naime želimo posjetiti svetište Loyola. Na ulazu u Španjolsku dočeka nas Loyola je mjesto u kojem se rodio Inigo de Loyola poznatiji kao sveti Ignacije osnivač Družbe Isusove. Da citiram jednog isusovačkog autora, tko je sveti Ignacije i zašto bi vas bilo briga? Sveti Ignacije je bio plemić opsjednut “taštinama ovog svijeta” koji se obratio, osnovao isusovacki red i razvio ono što danas zovemo Ignacijevska duhovnost, koja je kroz povijest milijunima ljudi pomogla iskusiti radost, mir i slobodu kroz susret s Bogom u svome svakodnevnom životu. Koga zanima više ima odlična knjiga “Isusovacki vodič za (gotovo) sve”, na hrvatskom i engleskom.
U Loyoli se nalazi ogroman kompleks sagrađen oko kuće obitelji Loyola. Iznimnan doživljaj, osobito bolesnička soba (danas kapelica) u kojoj se “Inigo de Loyola predao Bogu” kako kaže natpis na ulazu.
Nastavljamo dalje prema našem odredištu. I eto nas na Caminu… nekima opet a nekima prvi put… no svejedno Camino je to… osjećaj je uvijek poseban, svakom na svoj način.
Petero ostaje gledat utakmicu Rusija – Hrvatska na Svjetskom prvenstvu, dok ostatak naše družbe ide na misu u Carrion de los Condes kod časnih. Jedan od najupečatljivijih doživljaja na Caminu.
U kafić gdje se gleda utakmica pet naših i pet Rusa. Kažu naši Rusima “doći će nam pojačanje”… “ma kakvo pojačanje” odmahuju Rusi… a kad je došlo nas 40tak… utihnuše Rusi i u kafiću…. ali i na terenu. Nakon još jedne povijesne pobjede idemo na spavanje… gdje ćeš bolje uspavanke od snova o finalu.
I to su bili nulti dani… sutra počinje Camino.