Za buđenje je doša lik s gitaron svirat Good morning. Ekipa se pomalo sprema za krenit dok vanka rominja neka kiša. Vanka je i poprilično zima, tek 1°C.
Holandez s gitaron nastavlja svirat isprid izlaza pa mu nas par daje vokalnu podršku… malo Simon & Garfunkel, malo Bee Gees a za finale Domenico Modugno i Rocco Granata. Nakon malo dopinga od pisme odma san spremniji za hodnju.
Krećemo dalje, moja družba se dobro drži, drugi dan nakon Pirineja. Danas je i rođendan Tomislavu za kojeg se nadamo da će nan se pridružit zadnji tjedan, pa smo smo izveli uživo javljanje sa čestitanjem.
Idemo dalje priko par mostića, pa kroz šumu… pa do gradića u bar na marendu. U baru je vlasnik oduševljen Hrvatskom, bija je na Ultri u Splitu i Hvaru a najviše su mu u sjećanju ostale lipe cure iz Dalmacije.
U kafiću grupa Škota u kiltovima, kad se sitin da su tako prošli Pirineje, odma se smrznen.
Taman da ćemo krenit kad se pojave Zadranke. Jučer su imale samo epizodnu ulogu a danas su preuzele glavne role. Naime za njih nije bilo mista u Roncesvallesu, pa su nakon Pirineja herojski odradile još dodatna 3.5 km do idućeg smještaja.
I tako pojačana (brojčano smo na Caminu jači i od Škota) naša družba nastavlja dalje. Malo uzbrdo uz konje na pašnjaku…. pa malo uzbrdo kroz šumu… pa malo nizbrdo kroz šumu… i eto nas u idućen mistu u kafiću sa drvenim skulpturama.
Nekom prilika za dodatni sendvič (ili dva), nekom za uredit frizuru, nekom za pivu a nekom za tjelovježbu… ima ponešto za svakog.
Nastavljamo dalje kroz više uzbrdica… koje su i ostatku ekipe sve manje drage. Pa onda kroz šumu. Opet traje duže ovaj dio nego šta se sićan.
Na izlasku iz šume… kafić karavan na istom mistu. U kafiću nova Camino priča koju dosad nisan čuja… shema glasi; ubaci komad donjeg rublja u kutiju da bi se do kraja Camina oženija/udao. U kutiji dovoljno ređipeta za otvorit butik. Alkemičarima je uvik najbolje išla prodaja ćiribu-ćiriba eliksira i ljubavnih napitaka.
Brzi pljusak za adiós od kafića pa nizbrdo do Zubirija. Malčice je sklisko ali se da izdržat. Na ulazu u misto je Most bjesnoće…. prema predaji prolazak priko mosta bi izličija bjesnoću.
U albergueu cila soba s 8 kreveta za nas. Nije odveć prostrano, a kako smo prošli most vridi ona narodna… di čeljad nije bisna…
U kafiću u Zubiriju dokaz potencijala hrvatskog izvoza, služe Franck kavu.
Za restoran smo dobili preporuku od nekog Njemica. Lokacija… na kraju grada. A vanka zima… i vitar puše. Došli u restoran a tamo sala za vinčanja, srića kužina je bila otvorena pa nije tribalo čekat.
Prije spavanja malo se grlo močilo, da se ne bi osušilo… pa se malo i pivalo za laku noć.
I to je bio dan 9.