Noć je bila laka… nekima manje a nekima više… ovisno koliko je tko bio sklon noćnom muziciranju.
Buđenje je proteklo manje više po planu i nastavljamo Camino.. nazad priko mosta pa desno. Nakon nekog vrimena naletimo na lika koji se ispružija nasrid puta u vrići za spavanje. Utiho ga zaobilazimo i nastavljamo dalje.
Put ide uz tvornicu… pa kroz šumske staze koje vode kroz par sela.
Kraj male česme radimo pauzu pa nastavljamo dalje kroz šumu, uz rijeku. Brane je dobija inspiraciju za photo session pa je pozira Foto Štivi u kontemplativnoj pozi uz rijeku. Kamenje je sklisko pa je dobro da nisu učinili “buć”… a i da jesu, mala bi to bila žrtva za umjetnost.
Eto konačno i mosta uz koji je odma kafić. Vrime je za marendu. Naš hrvatski kontigent se ovdi dodatno pojačava. Lia je Istrijanka i poliglot koja govori pet – šest jezika uključujući i španjolski, pa je dobro informirana s obziron da joj je ovo prvi Camino.
Stiga mi je i Rodney Australac.
Nakon kvalitetne rekuperacije nastavljamo dalje. Prvo uz cestu pa onda kroz manje selo sa Škotima na pauzi, pa kroz piknik zonu pa uzbrdo.
Neki barba je u mini lođi uredija improvizirani mini dućan. Malo napitaka i voća, najtraženiji su artikli.
Nastavljamo prema Villavi i usput naletimo na dva Mađara. Oto i još jedan šta smo ga trefili prvi dan na Pirinejima.
U Villavi manji break pa prilazimo Pamploni. U njemačkom albergueu nema mista za svih nas ali u municipal albergeu trenutno nije gužva.
Uspijevamo nać i otvoreno misto za ručak što je veći podvig nego šta se na prvu čini… ah ti šarmantan španjolski običaj da se spiza servira u određenim intervalima (a ne kad si gladan).
Nakon ručka dio grupe je otiša na kavu a dio na bull tour, trasom di trče bikovi za St. Fermin feštu.
Posli smo išli na misu. Na ulazu u crkvu čuje se tako dobro pivanje da san mislija kako imaju surround stereo sistem… kad ono zbor uživo. Crkva ima dobru akustiku ali ovi stvarno vrhunski plivaju.
Nakon mise vraćamo se bikovima kojih sad naravno nema jer trče u srpnju za St. Fermin. No nećemo ostat uskraćeni za taj doživljaj jer nam Brane i Dach naprave igrokaz u kojen jedan glumi bika a drugi onog šta trči isprid bika. Sudeći po reakciji prolaznika lako smo od toga mogli napravit i komercijalnu predstavu.
Druženje se nastavlja uz pivo, sve dok se nismo sitili da albergue zatvara vrata u određenu uru.
I to je bio dan 10.