Dan 6: Vino, ljepo ime vino …

Krenija oko 8h iz Lorce, ostala ekipa još se lagano spremala. Mir, tišina, ngdi se ne čuje niti pivac.
Put prolazi kroz polja i vinograde …

2014-04-09 08.03.14
« 1 of 67 »

 

 u daljini se nazire gradić. Na ulazu u grad klupica , taman za skidanje u kratke rukave … kako je počelo izgleda da će i danas bit sunčan dan. Uz to prolazi i Thomas iz Švedske koji je krenija iz grada prije Lorce, on je iz St. Jeana krenija u nedilju.
Put prolazi dijagonalno priko gradića. Posli škole, malo dalje niz ulicu, kafić s pekarom di je sija Thomas popit kavu. Ovo mu je 3. Camino, triba ga je proć s prijateljem iz Oxforda koji je dobija rak, pa sad hoda za obojicu.
Ode Thomas dolazi Talijan iz Bergama koji je na Caminu tjedan dana.. prije je iša biciklon. Oba su krenili iz St. Jeana u nedilju.
Otisa Talijan dosla Maren … Kanađanka susida od sinoć.
Dok smo ćakulali prolazi lik sa toliko kreme na licu da pari bolestan … kuga ili štakod slično.
Nastavili dalje.
Uz jednu crkvu prolazi nas šarolika grupa Njemac, dvoje Talijana, Australka, Amerikanka iz kalifornije, Mađar i još jedan. Poceli su u subotu iz St. Jeana.
Na izlasku iz gradića opet ledina, prolazimo kraj crkvice sv. Miguela koji mi pari ka naš sv. Mihovil.
Lagana nizbrdica nizbrdo završava mostićem kraj kojeg jedan Španjolac vata ribu štapon.
Uz to me susreće Maren sa onin likom šta je problidija od kreme. Chris iz Londona. Nema sportsku jaketu ka većina nego neki tvid a šesir mu je malo sherlockovski. Inače Chris je ektsra pametan jer mu je ruksak ekstra lagan … ne nosi ni vriću za spavanje.
Ulazimo u Estellu di nas na ulazu dočekuje spektakularna srednjovjekovna crkva kraj koje je zanimljiva suvenirnica. Imaju i rogove bikova koji za st. Fermin trče po Pamploni ganjajući sumanut svit koji trči isprid njih. Kod takve trke ja bi se uvik kladija na bikove.
Nesto malo svita po gradu.
Gledan okolo ima li supermarket … ima neki Lidl nešto dalje, ali iz nekog razloga ne da mi se skretat s Camina više od 50m. Na izlazu iz grada klupica i provjetravanje.
Nastavlja staza kroz predgrađe. Već neko vrime mislin kako bi bilo zgodno nać neke meštre u garaži da maknen višak plastike sa štapa. I eto garaže sa tri meštra … posude mini francuski ključ i sve san rješija za minut.

Na ledini ona šarolika grupica se odmara. Nastavljan s njima do jedne od ključnih znamenitosti Camina. Fontane vinarije Irache koja ima i vodu i vino. Jedino ograničenje je da nije za maloljetnike. Vino je dosta dobro i tradicionalno se pije iz školjke koju nabaviš na pocetku kao simbol Camina.
Navodno ima i webcam… provjerit ću kasnije ima li arhiva.

Nakon fontane crkva, pa malo misto pa staza …pa još staze … pa još staze.
Njemac Johannes iz Hamburga je ispa iz grupe i šepa na začelju. Prvih dana je brza isprid svih a sad se jedva vuče.
Opet malo misto … opet nigdi dućana u blizen radijusu.
Pa onda suma pa uzbrdo pa nizbrdo… pa pauza za provitravanje. Pa me sustiže Njemac..pa ja sustižen njega pa se na kraju obojica dogegamo u neko misto koje ima bar i koje naravno nije Villamayor di stajem danas.
Ostavljam Johanessa u baru i nastavljam dalje.

Prvo farma i uspavani pas pa putokaz.
Jedan kaze 1.5 km a drugi 2km do Villamayora.
Više mi se sviđa ovi prvi, mada u praksi to vjerojatno znači da ima barenko 4km.
Medutim lipo iznenađenje … pari se da san proša manje od 1km kad eto crkve iza kantuna … i to je stvarno Villamayor. Parkiran se u albergue u Villamayor de Monjardin oko 15.30.

Vode ga neki Holandski protestanti koju imaju evanđelje sv. Ivana na hrvatskom, izdanje nakladnika iz Splita!?.
Malo ekumenskog dijaloga sa Dieterom. To je onaj barba Njemac od 79 godina i kojem je ovom vec peti Camino od 2010.!?!? Lik je najjača faca na Caminu dosad. Počeja je ka zidar pa zavrija strukovnu školu i u penziju je iša ka građevinar. Pita me Dieter … ne moj se uvridit ali sta misliš hoće li ikad zemlje ex Yu opet zajedno. Da uvridit … ma dapače…kad čovika već zanima održa san mu predavanje o modernoj povijesti od ilirskog pokreta priko šestojanuarske diktature sve do raspada Jugoslavije. I na kraju san mu reka ne. Dieteru nije bilo dosadno … ili ga zanima ili se pravija pristojan. Inače ovi stariji svit sve nekako stidljivo pita za Jugoslaviju…pari mi se da in je bilo lakše zapantit jednu državu umisto više njih.
Začudujuće, nakon tuširanja i kraćeg odmora više me toliko ne boli sve živo.
Smišna stvar koju san dosad primjetija vezano za bol … prolazi.

I to je bio dan 6.

 
 
Scroll to Top