Jutros družba kreće s hodanjem već od 5 sati. Prva dionica je duga ravna cesta, koja vodi kroz polja do idućeg mjesta. Većina jutros družbe ima dobar ritam … toliko dobar da u iduće mjesto dolazimo prije 8 sati. Problem je u tome što prvi kafić radi tek od 8h pa se potrebno strpjeti se do prve jutarnje kave.
Camino nastavlja dalje uz prugu, pa do nadvožnjaka preko ceste i malo zbunjujućeg znaka. Pravo ili lijevo pitanje je sad … u principu oba odgovora su točna … samo što je lijevo nešto kraća staza. U Hospital de Obrigo smo konačno dočekali otvoreni kafić i jutarnju kavu. Društvo nam prave Škoti, Njemci i Francuzi. Prvi i drugi navijaju za nas, a s trećima igramo finale.
U prvom idućem mjestu pauzira drugi dio družbe … u mjestu nakon toga pauzira opet prvi dio družbe. Nakon odmora Camino se nastavlja po širokoj stazi …. svoj okupanoj suncem i vrućinom. Staza vodi manje više ravno do Davidovog odmarališta. David je jedan od jedinstvenih likova koji živi na Caminu, te provodi dane na usluzi hodočasnicima koji tu prolaze. Poklanja voće, sokove, čaj, vodu … ima svega i svašta. Skupila se i cijela grupa Meksikanki koje su oduševljene raznolikošću ponude kod Davida.
Do Astorge kao ima još malo … puca pogleda s vrha brda na kojem je kameni križ. Naravno kao i uvijek zadnji kilometri su najteži. Tu blizu i je i gitarist koji uvjek svira istu melodiju … samo text pokušava prilagodit hodočasnicima koji prolaze da bi dobio koji euro za donativo.
Kako albergue-i ne primaju rezervacije, morali smo rezervirati hotel koji se pokazao odličan. Idealan za odmor nakon napornog dana. Poslje je dio družbe išao u razgledavanje a djelu je trebalo dodatnog sna. Kasnije popodne je udarila konkretna kiša, koja se brzo pretvorila u pljusak, koji se brzo pretvorio u tuču. Tko se nije skrio …. pošteno je smočen bio.
Katedrala u Astorgi je posebno interesantna za razgledavanje. Kao i ona u Leonu sagrađena je par stoljeća prije nego što su Španjolci došli do zlata i srebra iz Amerike. Spektakularni oltari, kipovi i oltarne slike … jedino što prostor ograničava centralno smješten kor i orgulje …ali dobro zato je akustika vjerojatno odlična.
Astorga je grad je poznat i po čokoladi. Obilje malih trgovina nudi lokalne proizvođače čokolade na 100 načina. Zanimljivo je da je ambalaža uglavnom u retro stilu s početka 20. stoljeća.
Sutra se kao i obično nastavlja dalje ranim jutrom.
I to je bio dan 6.
