Izlazin iz Melidea kroz cestu koja vodi iz grada pa nastavljan kroz šumu.
Negdi posli šume san se malo izgub… tj. nastavija san napredovanje zaobilaznim smjerom. Kužija san tek kad san naletija na stariji francuski par, Jacqui i Christiane, koje san zadnji put vidija u Tosantosu. Uz Google Maps vratili smo se na Camino rutu.
U prvon kafiću di san sta na doručak, naletija san prvo na cure pa onda i na ostatak družbe.
Put nastavlja opet kroz šumu, malo uzbrdo malo nizbrdo do drugog bara di se parkira muški dio družbe.
Nastavljamo zajedno prema sljedećem gradiću. Sve gledan u kojen ću otvorenom baru usput tražiti refill vode. Ne nalazin bar, ali zato nalazin na donativo štand s vodom koji drže časne Gospe od providnosti. Sestra Kristina je puna entuzijazma za susrete a peregrinosima, a bila je u Međugorju pa smo joj izveli par Gospinih pisama.
Uz doping od pisme nastavljan kroz šumu sve do Hajdinog mista di san prošli put dobija masažu nogu. Heidi nije tu, otvara svoj Caminu kutak tek u 15h… kako prikladno.
Par kilometara dalje je drugi bar di me prošli put dočeka negostoljubivi pas. Ovi put je veća gužva ali se može nać stol pa smo stali na marendu.
Još 11km do odredišta za danas. Kod sljedećeg bara smo mislili produžit dalje ali kad smo vidili da imaju craft pivo Peregrina morali smo stat probat. Pivo je poprilično dobro a bocu se potpiše i ostavi ka ukras u vrtu.
Kilometri prolaze i dolazimo u Pedrouzo albergue. Uspili smo stić i na misu di je svećenik posebno srdačno dočeka peregrinose. Kojih je bilo poprilično… čak i grupica iz Gibraltara.
Nakon mise našli smo jedan od boljih restorana na Caminu. Šici je spiza bila toliko dobra da je komentira kako ne gnjoje zaludu ovi po Galiciji.
I to je bio dan 37.