Buđenje mi je u standardnih pet i po samo šta se ovi put nisan uspija neprimjetno iskrasti. I ostali se bude, samo sporije.
Izlazin u kratku mračnu noć i napuštan Hospital de Obrigo. Na izlazu iz mista. lagana dilema jol na livo jol na desno. Kilometraža je otprilike ista, samo šta livi pravac ide uz cestu i ne prolazi kroz mista, pa onda iden desno.
U prvom mistu smišan mali bar samo šta još nije otvorija. U drugon mistu je bar otvoren, baš u albergueu u kojen san spava prošli put.
Staza dalje vodi do kipa (hodočasnika / Santiaga.. ko zna). Malo su stabilizirali kip od prošlog puta.
Iden dalje i sustignem stariji par Amerikanaca iz San Diega na svom drugom Caminu. Idu pomalo jer su u godinama a i ne žuri im se.
Nešto dalje just Davidova mini hipi donativo komuna. U vodiču mi piše da je David otiša u studenom 2016. Ali kako se približavan vidim da i dalje radi donativo shema. Možda je doša neko drugi… nije David se vratija. Kaže da se nije moga adaptirat na “crazy human thing” pa se vratija u svoju komunu. David je iz Barcelone i već 9 godina živi na Caminu unyoj svojoj mini komuni. Financira se kroz donacije peregrinosa koji prolaze i osigurava hodočasnicima voće, čajeve, napitke, kruva, masla, marmelade, sira… ima bogatiju ponudu nego švedski stol u hotelu s pet zvjezdica. Davidova filozofija je “give give give” … daji sebe i sve šta imaš strancima koji mu svakodnevno prolaze kraj komune. Pita ekipa koliko je donativo, kaže David “my donativo is when you are happy”… kad mu nije stalo do love naravno da mu ostavljaju izdašne donacije, zato mu i je bogata ponuda svega. Na donativo banku mu piše “ključ bitnoga je sadašnjost” (na španjolskom to pjesničkije zvuči). Uglavnom David je turbo zanimljiv lik i jedna od Camino legendi.
Na Davidov banak naleti i ekipa američkih studenata s Virginia Techa. Ajde neka za njih čujen u pozitivnom kontekstu (prije par godina imali su masakr na faksu). Studenti su na study abroad programu (većina ih studira međunarodne odnose) di provode nekoliko miseci u Santiago de Composteli, a za hodanje na Caminu dobijaju extra bodove. Eh.. šta toga nije bilo kad san ja bija na faksu.
Sljedeći grad na putu je Astorga. Grad koji su utvrdili Rimljani, poznat po čokoladi i biskupovoj palači koju je napravija Gaudi, čuveni španjolski arhitekt. Tu stajemo na marendi.
Pa onda nastavljamo samo ravno. Prati nas odlično vrime, oblačno a nema kiše, taman da se sunce ne ćuti.
Stajemo na pauzi di je prošli put bija eko bar, samo ga nema više. Sad se nudi pizza i Coca cola.
Zadnjih 4 km do El Gansa je tipičnog dojma “kad će više taj albergue”. Kad smo konačno došli vidili smo komodan albergue. Čak jednokatni kreveti… i još cilo potkrovlje naše.
Za večeru smo improvizirali jela za mikrovalnu iz obližnjeg dućana.
I to je bio dan 29.