Ostavljan Engleze kojima ne paše rano dizanje i nastavljan dalje kroz vinograde, pa uz kapelicu, pa kroz sela sve dok
nisan doša u Calsad de Reis. Tu se već skuplja ekipa, Frank Poljak, Madrižanin iz Tuija, tri Sevillke… Put vodi kroz prirodu, malo selo malo šuma. Nakon nekog vrimena znak… kaže kafić 15 m od Camina… hmm navika san takve znakove gledat s puno skepticizma. Ovaj put se pokaza neopravdanim, stvarno je desetak metara od Camina. Masu ekipe staje tu za doručak. Unutra zidovi sa autogramima peregrinosa i neloš doručak. Put nastavlja kroz selo … s već poznatim labirintom uskih uličica. Pa cesta… pa suma.
U šumi se zaćakulan s grupon Španjolaca. Idu organizirano s ruksacima, manjin nego sta mi nećak nosi u vrtić. Na raskrižju staze stoji neki lik uz vozilo šta pari ka policijsko. Šta je sad … kazna za prebrzo hodanje … istina, imaju Španjolaci dobar ritam. No nije policajac nego vatrogasac i ne dili kazne nego pečate.
Put nastavlja kroz gustu šumu uglavnom nizbrdo. Opet mi dobro ide… uspijen ostavit većinu iza sebe.
Nakon šume, mala piknik zona s drvenim klupama. Pridružin se grupi portugalaca na pauzi i opet čujen “Bom Caminho”. Malo kasnije dolaze španjolci … dok ih pozdravljan sa Buen Camino odgovora mi jedan sa Ultreya … et suseia … odgovaran mu odma. Ide mi objašnjavat kako je to stari srednjovjekovni pozdrav … znan, kako ne bi zna, iz Codex Calisticusa prvog Camino vodiča. Malo kroz predgrađa i eto me pred gradon. Prije grada most … ispod mosta rijeka … a na rijeci tri tipa s kajacima. Jedan se pokušava uživo igrat na podmornice ali mu ne uspijeva potopit lika u plavon kajaku.
Eto me u Padronu.
Prvi hostel … u ništa. Ima samo soba, preskupa za moj budget. Drugi albergue … isto u ništa. Gužva i ogroman red uru vrimena prije službenog otvaranja. Treći albergue … u sridu. Nigdi nikoga, opet san prvi stiga.
Nakon standardnog drila, iden tražit restoran. U lobiju ima letak za jedan … menu peregrino … 6 jela izbor za svaki sljed. Ima i karta … ok amo ga nać. I naša san ga. Doduše naša san nešto i šta nisan tražija … natpis “zatvoreno ovaj tjedan”.
Okeeej nakon dodatne potrage naša san plan B restoran. Nakon sieste … pametan lokalni običaj … iden na večernju misu. Crkva je ovdi i otvorena i ima misa radnin danon … doduše je posvećena Santiagu. Posli me teta šta prodaje suvenire nastoji nagovorit da uzmen pečat za credential … ali ostala su mi samo dva mista koje čuvan za sutra. Naime službeno pravilo je da zadnjih 100km moraš imat dva pečata dnevno.
I to bijaše dan 26.
