Zora sviće i tići plivaju dok izlazin iz Cariona. Nasrid ulice naletin na zbunjenu Korejanku koja traži pravi smjer. Usmjerin je i nastavljamo dalje. Još je rano i nema puno peregrinosa na ruti. Međutim kako san sta na malu pauzu, tako se odjednom stvorila horda hodočasnika brzog koraka.
Cili predio, još od Burgosa poznat je kao Meseta, neki je zovu i pustinja… a sve se okolo zeleni. Uz to ravna je, nema ni uzbrdo ni nizbrdo.
Ovo je jedna od onih dužih dionica di se ide šempre drito… pravo da ne može pravije. I tu ima jedna nova oaza, improvizirani bar na cca pola puta. Uz par piknik zona sa strane baren se ima opcija za stat na pauzu.
Do idućeg mista ima se dakle dosta ravnice i na kraju se iduće misto ukaže kao iznenađenje u laganoj udolini. Svakako je vrime za pauzu a usput san obavija i shopping.
Iden dalje s kilo i po manistre težim ruksakom. Nešto kasnije sustigne me par španjolaca. Španjolka živi u Švicarskoj a porijeklom je iz Galicije, a Španjolac je jedan od pivača od jučer. Razvila se ćakula o sadašnjosti i nedavnoj prošlosti Španjolske, pitanju Katalonije i slično.
Eto skoro i Ledigos, sinja san isti albergue i isti krevet ka i prošli put. Taman san nakon standardnog Camino drila sija na zasluženu pivu kad stiže i ostatak družbe. Dolazi mi i neki furešt šta natuca hrvatski, a zna mi i ime. Daniel iz Nottinghama Engleska (grada Robina Hooda) koji je danas hoda s družbom. Inače je proputova kroz dosta Hrvatske i balkanskih zemalja.
Daniel je zanimljiv lik, i to ne govorin (samo) zato šta nas je častija pivon, na dobrom hrvatskom. Hodao je Camino prvi put s majkom koja je prije par godina preminula i sad hoda opet, na raskrižju karijere od sveučilisnog predavača do vlasnika vinarije s balkanskim vinima. Ne može virovat kako svi znamo za Mućke i Alo Alo, pa smo mu pozirali za video koji ce pokazat frendovima, di sinkronizirano izvodimo “you stupid woman” skeč.
Ručak / večeru su opet spremile Lia i Giga i opet je odlična, i opet nan je ostalo manistre. Kako bi Danielu stvorili dodatno hrvatski ugođaj pustili smo mu par pisama; Dalmatino povišću pritrujena, Moja domovina te Galeb i ja.
I to je bio dan 24.
