Sritan Uskrs!
Buđenje u 7 (jer je doručak) skoro nisan ni čuja, toliko su dobri čepići za usi. Doručak je
tost, maslo, marmelada, kava i sok. Komentiraju Španjolci (koji su spremni za polazak) kako je vanka jaka kiša.
Vrijeme je za kišnu opremu što znači kabanica i gamaše ( jer se tako gaiters kaže na hrvatski).
Kiša nije problem na relativno kamenitoj stazi koja ide uzbrdo.
Problem je kad staza dolazi do manje kamenitog dijela koji je meko tlo…super za pravljenje ljepljivog blata koje odlično prijanja uz čizme i štapove, povećavajuci im težinu. Drugi problem s kišom je šta ne moš stat na provitravanje, do idućeg mista di ima neka nadstrešnica ili kafić. Ali zato se može češće stat.
I naravno čin stanen odma nalete dvi peregrinosice sa … are you ok. Yes..just prevention.
Pitan malo sporiju odakle je
From Slovenia .. kaže ona
Ma nemoj .. kažen ja. Evala suside.
Pita druga jesan li iz Dalmacije.
Obe Slovenke su Mojca, jedna iz Krškog druga iz Portoroža. Svaka sa po dvoje dice.
Slovenke su super zabavne i sad kad smo opet susidi u istoj državi brzo smo našli zajednički jezik. Ja na hrvatski… one na slovenski.
Doduše govori druga Mojca kako jon je draga Dalmacija samo ne može podnit onog pjevača..kako se zove … Oliver.
…Molin…samo tako svetogrđe … dižgracjun na ntu.
Pitaju me kako noga, pa san in objasnija rješenje problema s gležnjem…pa kako to nisi zna, kakav si ti športnik..nikakav lipo san in reka.
Doduše sa 12kg svaka nisu baš idelan primjer pripreme za Camino.
Inače imaju navigaciju na mobitelu koja in svako malo priča koliko su prošle i kojon brzinom.
Pokušavamo s djelomicnim uspjehom radit slalom kroz blato.. sve dok konačno ne vidimo misto u daljini.
Finalmente.
Marenda u idućem mistu je pod muss. U kafiću već brža ekipa od jutros. Keith sa Šveđanima.
Tu san otkrija zašto su Slovenkama ruksaci teški, svaka ima barenko litru domaće žestice..jedna nešto s malinom druga na bazi meda…sve sa x dodatnih trava.
Nailaze Angus i Grace pa joj govorin kako smo ćakulali na iston forumu. jesan li ti reka da neću da razgovaraš s mlađin muškima govori joj Angus. a šta ću kad su tamo svi takvi odgovara ona (inače oboje su blizu sedandesetih)
Slovenke nude žesticu koja se Angusu svidila … Škoti su ipak eksperti.
Dolaze i dvi Njemice Dilek i Evelyn. Dilek je inače uhvatila zadnji krevet u Burgosu nekidan. Pričaju o nekon crnon Englezu koji traži s kin ce se potuć pa provocira ljude. Vijest se brzo proširila da je sklon incidetima pa su zvali i policiju. Inače slicni tipovi su teška iznimka. A Španjolci odma reagiraju jer in je stalo da se Camino ne ukalja incidetima.
Idemo dalje … malo kiša … malo blato. Puštan Slovenke da idu dalje jer san taman sinja lip kamen za malo sist i odmorit.
Put nastavlja uz cestu a i kiša je pristala.
Prolazin kraj ruševina samostana koji je ujedno i albergue otvorenog tipa (spava se pod zvjezdama)
Ukoro je i grad na vidiku..samo san triba diplit do njega.
Stiga u taj Castrojeriz oko 15h. Na prvin klupama Slovenke … ne misle tu stat nego nastavljaju dalje.
Eto i Njemica (sad ih je tri) pa iden s njima tražit albergue.
Slovenke su tužne šta ih napuštan ali hej … previše san umoran i vrime je za odmorit.
Prvi albergue je nov, možda bi i sta ali nema secadoru (sušilicu) Njemice su pametno zaključile da će tribat jer je vanka oblačno.
Parkiramo se u Casa Nostra priko puta Crkve. Komotno, sa malo kreveta u sobama koje su sve povezane.
Idemo u obližnji bar na ručak i tu Hayne ispriča kako je izgubila foto aparat … nije skup, ali su joj tu sve slike. To je bilo prije prijašnjeg mista. Čovik koji je šeta pasa ga je naša i donija u Castojeriz jer tu živi. Njenoj srići nema kraja. Dogovorimo se za večeru i oden tražit kad je misa.
Misto sa 4 crkve i jedan samostan = samo jedna misa na Uskrs koja je bila u 13h. Obaša sa cilo misto trazeći samostan jer je pisalo na vratima crkve kako ima tamo misa nediljon i praznikon u pet i po …. nema.
Vraćan se u albergue … tamo je i Bepi iz Holandije.
Na večeri je sad 6 Njemica, jedan Njemac Bepi i moi.
Dilek, Steffi, Sarah i momak Jens, Julia, Hayne i Evelyn.
Evelyn je mama iz Bavarske pa jedina pije pivo, ostale su na vinu. Dilelk je undercover turkinja (sitna plavuša ali turskog porijekla) radi kao social worker sa mladima u problemima i ovo joj je drugi Camino (prvi je išla iz Le Puya .. puno duža ruta)
Steffi vadi kus mobitela za slikavat pa daje konobaru. Ostale je zezaju je li to mamograf ili podvodna kamera (ima kučište za extra bateriju na novoj Nokiji sa masu megapiksela).
Posli večere svako u svoj krevet i to je bio dan 17.
