Izlazin iz alberguea oko 7.30. Negdi san jučer zagubija
boršu sa sapunima i jutros je nigdi ne nalazin. Dok hodan kroz uspavani (naravno) grad kužin da jutros nisan napunija vodu. OK valjda će negdi bit u mistu fontana. Prolazin jednu … pa drugu … pa treću malu pjacu ..ništa. Srića naletin na fontanu skroz na kraju mista.
Prvo ravnica … malo blatnjava … pa mostić pa brdo.
Oveće brdo … sa pristojnom uzbrdicom.
Nekako san doša prvi vrhu kad san kužija da san zaboravija jutros stavit bodyglide (stick za prevenciju žuljeva).
No pametan svit se sitija na vrh brda stavit kućicu sa klupicom. Klupe i potporne grede ispisane su karikaturima i porukama u stilu Kilroy was here.
Danskoj bakici koja nailazi ponudin čokolade (nisan ni zna kako će mi se brzo vratit)
Stizu Jens i Sarah, njemački par iz Hesse-a. Sarah ima problema s kolinom pa san joj da jednu svoju kompresu, kad mi je problem samo s livon nogon.
Doduše koji ritam nabija s problematičnim kolinon teško je stić.
Prvo nizbrdica … pa ravnica … pa mala uzbrdica na kojoj je Donativo bar. Barba nudi kavu u termosici, naranče i banane po shemi plati koliko želiš.
Nakon kraće okripe nastavljamo dalje.
Nikako do mista … čak se niti ne nazire u daljini.
Vidin tek Jensa kako je preuzeja ruksak od cure i raspalija dalje tako da se brzo gubi u daljini … sa dva ruskaka.
U daljini mostić a prije njega neka kuća na ledini preuređena kao albergue.
Sustižen Sarah na mostu koja mi govori … jesi vidija moga Jensa … Jesan, bome pametan izbor.
Nakon mosta oznaka da ulazimo u novu provinciju sa nekoliko klupica… super.
Taman šta san sija sustiže me danska bakica Analise. Pita kako noga … puno bolje nego jučer.. daj da vidin vidila san kako hodaš. Hej kad san kužija da ima volje napravit neki medicinski tretman nisan dalje protestira. Samo naprid.
Inače Analise je neka vrst medicinske sestre na ortopediji (samo ne smin reć ostalima). Nakon kombinacije akupresure i masaže stvarno se osjećan znatno bolje.
Iza kantuna je konačno i iduće misto. Vrime je za marendu.
Na izlazu iz mista naletin na Steffi i Juliju te Hubya iz Hamburga koji in pravi drustvo.
Put ide uzbrdo … pa nizbrdo … u daljini se vidi misto.
Daleko.
Vrlo daleko.
Nikako do njega doć.
Sustiže me i Analise pa ćakulajuci prođemo zadnjih par km. Komentiramo priču iz 2. svjetskog rata kad su nacisti naredili Danskin Židovima da stave žute zvijezde. Pa je danski kralj priko radija poručija da će je on prvi stavit i da očekuje od svakog lojalnog Danca da napravi isto.
Nacisti su ustuknuli a Danci su svoje Židove prošvercali u Švedsku.
“The only thing necessary for the triumph of evil is for good men to do nothing.”
(Edmund Burke)
Stiga u Boadillos de Camino oko 14h. Misto je naravno prazno jer je siesta. Iden okolole i naletin na bar s albergeon.
Tija san stat samo na sendvič pa produžit dalje ..ali kad san sija……
Prvi san peregrino u albergeu.
Kako san čuja da ima pritužbi na redovitost ažuriranja bloga išan san nadoknadit zaostatak. I uspija sa nepovratno izbrisat skoro cili tekst jednog dana … kad nije suđeno …
Do večeri kužin da san jedini peregrino ovdi!
Daleko najluksuzniji smještaj dosad … cili je albergue moj. Toliko o panici da će navalit Španjolci i da će bit gužve.
I to je bio dan 18.
