Izlazimo iz alberguea oko 6:17 … otprilike. Malo je zeznuto izać iz Burgosa … em je manje strelica … em je vanka mrak. Izlaz je priko malog mosta kraj kojeg je kip Sv. Dominga. Tu iz sporednih ulica izlazi hrpa hodočasnika koji nisu sigurni da su na pravon putu, pa smo im pokazali pravi smjer.
Još malo šetnje kroz sveučilišnu četvrt i pozdravljamo Burgos. Dalje ide široka staza kroz žuta žitna polja.
Sili sno u kafić di je manja gužva, na prvu pauzu. Prije nego smo se pošteno uvatili jist, morali smo izgubljenu peregrinu vraćat na pravi put.
Počela je lagana kiša pa nan se nešto i ne diže sa stolica. To je inače Camino problem jer lipo je sidit. Nailazi i Amerikanac koji se zaputija ukrivo, i kojen vičemo i mašemo, ali je tako nabija slušalice da ništa ne obadava. Jurica je potrča za njin da ga izvede na pravi put.
Vrime je za krenit a već je opalija lipi pljusak. Malo probajemo kako je to hodat po kiši i vitru. Mini olujni uvjeti malo oslabe dok smo došli do kapelice Gospine medaljice. Isprid kapelice svećenik dili blagoslov, a časna pečat i Gospinu medaljicu. Časna je inače u mirovini a kako živi u obližnjem mistu, svaki dan je u kapelici na raspolaganju hodočasnicima koji ovdi prolaze.
Uhodanim ritmom nastavljamo do Hornilos del Camino. Smistili smo se u dobar albergue, osjetno komotniji od onoga priko puta, di san sta na prvon Caminu
U mistu mali dućan sa novčanicama iz cilog svita na zidu, a ima i “originalne školjke iz Finisterre”. Nekad je školjka bila dokaz o obavljenom hodočašću i mogla se nabaviti samo u katedrali u Santiagu.
Popodne neko na ručak a netko na spavanje. Danas nema mise nego je večernja molitva u crkvi. U crkvi smo odma uočili časopis iz Međugorja. Pater Manuel je bija nekoliko puta. Pita nas odakle smo i sad mi nabrajamo Split … “tamo san bio na putu prema Međugorju” .. Dubrovnik “krasne zidine” … Zagreb “lijep grad” .. dok naš Željko ponosno odgovara “Mrkopalj” …”e tamo nisam bio” komentira pater Manuel. Pater je vrlo muzikalan … nas je prozva zbor Međugorje i odma nan dodjelija uvodnu pismu. Nema kod njega “slabo van ja pivan”, skoro svako je dobija tekst na svon jeziku pa smo imali mini Euroviziju plus Tajvan, sa duhovnim pjesmama. Na kraju je podijeljen vrlo temeljit blagoslov.
Večera je zajednička, skoro sva ekipa koja je odsjela u albergueu. Paella je za večeru a uz večeru ide ćakula. Stariji Kanađanin (pedeset plus) je na Caminu jer želi spoznati tko je. Čovik je naime siroče i nije uspija saznat tko su mu roditelji.
Nakon večere svi se povlače na spavanje.
