Opet izlazimo vanka u maglovito jutro i odma krećemo uzbrdo. Brdo je kamenito i strmo. Na vrh brda veliki natpis iz Codex Calixtinusa, o lipom pogledu sa vrha brda,. Jutros of lipoga pogleda ništa … vidi se samo magla.
Spuštamo se nizbrdo do Cardenuela Rio Poco. Zauzimamo odma misto u prvon kafiću. Moja ekipa je skroz savladala gradivo … sad znaju i sami naručit doručak na španjolskom. Ma skroz san ponosan koliko su brzo savladali gradivo.
Nakon Cardenuele Rio Poco ima skretanje za rutu uz rijeku. Prvi put san ga skroz falija, drugi put san napola krivo skrenija i opet završija uz cestu, a sad san konačno uspija ubost pravi smjer za rječnu rutu ulaza u Burgos. Treća sreća.
Riječna ruta je masu lakša i lipša. Već je počelo značajno pržit sunce pa je svaki hlad zlata vridan.
Kroz riječnu rutu dolazimo do rekreacijske staze, pa ulazimo u Burgos. Aktiviran Google Maps za navigaciju do alberguea kad se javi barba vodič koji se nudi da nan pokaže di su strelice. Kad čovik već želi pomoć, triba mu dat gušta.
Stižemo pred municipal albergue taman na otvaranje i odma naletimo na staro društvo. Anja Lisa i Michele (Talijan) su stigli dan prije i odlučili su uzet dan odmora.
Nakon klasičnog spremanja idemo na ručak. Za ručak smo odabrali jedan restoran koji spizu servira na peci bokune. Sve porcije su minijaturne a izbor je raznolik. Zaokružiš šta želiš na karteli i onda predaš na šanku. Španjolci prilično … hmmm. … kreativno … pišu i izgovaraju naša imena. Bilo je tu i Hurika i Geriko i svašta. Kako su oči gladne, naručija san 15tak raznoraznih porcija. Porcije jesu male ali su prilično zasitne, tako da smo se stvarno dobro najili.
Nakon ručka razlaz, svako svojin poslon. Ja san iša tražiti frizera. Iden po Google Mapsu … prvoga nema … drugi zatvoren … ka i drugi … i četvrti … (ah ta divna siesta) … peti je u gužvi a tek šestoga san uspija nać da radi i da ne triba čekat. Kad me ošišala, frizerka komentira kako pretpostavlja kako mi ne triba sušenje kose. S obzirom da je vanka 38 stupnjeva, definitivno ne.
Dok san tražija frizera naletija san na Poljake. Naravno da opet ulaze u grad po najvećen zvizdanu, da opet nisu poslali višak opreme pošton (a lipo san ih svitova) … i gle čuda … krepani su, ošamućeni od sunca i puni žuljeva.
Dok se vraćan u albergue vidin jednu peregrinu koja okolo traži nešto po mobitelu a ide u krivom smjeru. Uhvatin je i pitan mogu li pomoć … traži li albergue ili Camino rutu. Peregrina je iz Irske i traži dućan Zare … u shoppingu je.
Nazad u albergueu malo ćakule s našom Amy i Anthonyjem iz Wisconsina. Anthony ima malo otekli gležanj pa san ga uputija na tretman koji je meni pomoga … leć na ravno i naslonit noge uz zid. Inače oboje rade u prosvjeti pa smo malo protresli stanje u njihovm javnom obrazovnom sektoru koje nije bajno.
U 18h se skupljamo se za besplatan obilazak grada. Naš vodič danas je lik zvan brzi. Samo rešeta datume i obiteljska stabla svih mogućih kraljeva koji imaju veze s Burgosom … na mitraljeski brzom španjolskom. U katedrali je danas koncert pa ništa od obilaska a ni mise.
Misa je u Sv Nikole. Za razliku od masu drugih crkava ovdi nije zlatni negoli kameni oltar. Prilično je ornamenralan i dosta spektakularno djeluje.