Novo jutro … novo okupljanje pred zoru. Današnja meditacija koju je pripremio Radovan, za ramatranje tijekom hoda, temeljena je na susretu na putu u Emaus. Inače današnju dionicu određujemo u šutnji, kao što je davni običaj na PKP-u.
Dok smo spremali stvari u autobus u susret nam dolazi par zbunjenih Talijana koji su se zaputili u krivom smjeru. nakon što smo i njih izveli na pravi put zaputili smo se i mi na put.
Nakon Sarrije nastavili smo relativno novom rutom koja zaobilazi Belorado, direktno preko pruge pa uzbrdo. Tipični galicijski ambijent malih sela. Tu je negdje i skupina Iraca od kojih je veći dio izgleda krenuo iz Sarrije pa su svježi i uzbuđeni.
Prvi bar / pekara je zatvoren a na drugom nema toliko gužve s obzirom da smo krenuli iz Sarrije, odakle je uvijek veća gužva. Na izlasku iz bara, grupa razgovorljivih amerikanaca. Počela je lagana kiša taman na dijelu kroz šumu, blizu markera koji označava zadnjih 100 kilometara Camina.
Tu negdje naletimo na Oscara, španjolca koji nam je prije nekoliko dana sa zvučnika puštao navijačke pjesme i kojemu je ovo već 20. (slovima: dvadeseti) Camino. Kaže da mu je ovo zadnji sa obzirom da je ispunio zavjet.
Na ovom dijelu rute galiciji je ima i nekoliko Donativo dvorišta sa prilično bogatom ponudom svakakvih zalogaja. Brzo prolaze kilometri do Portomarina gdje nas čeka veliki albergue sa par stotina kreveta sve u jednoj velikoj prostoriji.
I ovdje je crkva puna hodočasnika za misu, to su već brojna dobro poznata lica koja smo viđali dosad. Poselje msie zajedničko razmatranje i slikavanje kod velikih slova sa nazivom Portomarin.
Poslje slikavanja vrijema je za nina-nana.
i sutra nas čekaju kilometri.
