Prethodnih dana san uspija izgubit oba para čepića za uši. Sinoć san itekako osjetija
njihov nedostatak.
Počinjem poznatim dijelom staze od jučer … opet uz crkvu. Redaju se mala brdska sela, svako s već klasičnim mirisom eau d’ cow. U maloj pekari stajen na doručak i uskoro se skupi grupa peregrinosa s iston idejon.
Zadivljujuće laganin korakon nastavljan dalje … traja je baren po ure.
Put vodi kroz šumske staze i tu negdi prolazin i oznaku za 100km do Santiaga.
U idućen mistu naletin na Olivera Šveđanina koji je isto na slušalicama pa radimo malu glazbenu izmjenu. On meni Crosby Stills & Nash ja njemu Rocca Granatu.
U selu su donativo stolovi. Radi se o sljedećoj shemi… ekipa ostavi voće, kolače, sokove kavu i sl. na stolu, stavi cjenik uz kasicu ili bez cjenika. Svatko bira šta će uzet i koliko će platit … nema te ko kontrolirat.
Sljedeće misto je Portomarin, grad koji su kamen po kamen preselili na novu lokaciju kad su radili branu za hidrocentralu. Do njega vodi kus mosta. Ulaz u grad je kroz stepenice uzbrdo (naravno). Ulica s voltima sa strane vodi do glavnog trga. Nakon pizze za marendu čujen u susjednem kafiću Jae i Norvežanina … ćakulaju sa novim Amerikancima koji su počeli u Sarriji i idu priko organizirane ture.
Ima i to … planirana ruta sa hotelima/pensionima rezerviranim unaprid i nose ti prtljagu od jednog do drugog.
Krivo procijenivši da Camino nastavlja uz glavnu crkvu … motan se po mistu dok me ne upozori Eliah da je izlaz nazad priko susjednog mosta pa opet kroz šumu.
Do idućeg mista ima malo duže i već san prilično cici-krep … nikako ga dočekat. Eliah i njegova ekipa ostaju tu a ja nastavljan dalje. U idućem zaseoku kafić sa strožon politikon … ne da jefe napunit bocu s vodon na špini. Jedini bar di mi nisu dali.
Put dalje zavija malo priko glavne ceste dok nisan stiga u Hospital de la Cruz oko 16.50.
Luksuzni albergue kojeg vodi xunta (nije vojna hunta nego nešto ka županija) de Galicia.
Masu svita u jednoj sobi.
Prije večere mala nezgoda Korejanaca…transport in je isporučija ruksake na krivo misto … no uspili su dobit vozača koji ih je odma doša dobacit.
Za večeron su Tanya iz Austrije (prvi slučaj da san nekog tko govori Njemački nisan pita odakle je nego pretpostavija Njemačka) Allison odvjetnica iz Californije i Aviva iz Nizozemske (živi u Francuskoj).
Interesantno društvo.
Elisabeth i Martina opet tribaju malu pomoć s menijem pa kombiniramo njemački s Tanyom i onda priko engleskog na španjolski s Avivon.
I to je bio dan 32.
