Dan 27. Nizbrdo

Jutros je razovrstan polazak neko ide ranije neko čeka doručak a ja san krenija između te dvi grupe.

Sa brda iza mene mi svitlima namiguju vjetrenjače dok po mraku nastavljan prema Cruz de Ferro. Ostavin i ovaj put svoje kamenje na hrpi … i kao i uvijek dosad, smanjenog tereta nastavljan dalje.

Ubrzo hvatam prvu ekipu na maloj pauzi pa onda redom hvatam korak s ostalima kod Manjarina. Mista poznatog po masu putokaza i “srednjovjekovnom” albergueu bez struje i tekuće vode.

Nešto kasnije skupi se grupica naših na maloj čistini di smo susreli zanimljivog Slovenca. Čovik je poljoprivrednik roker. Kad vozi svoj traktor raspali ACDC na maksimum. Camino je počeja pješke pa je priša na biciklu, pa će pri kraju opet pješke. Baš zanimljiv i zabavan lik … dobro smo se naćakulali.

Nastavljamo dalje … držin malo brži ritam dok se iza mene čuje JP duo koji piva ljubavne pisme o žarkoj ljubavi Zagoraca i vina.

Malo oprezno niz strminu i eto nas u El Acebo. Prvon mistu za kavu/doručak danas … kako kome. U prvon baru sljeva vlasnik i konobar je fetivi Teksašanin Mike koji je u Španjolsku doša ka učitelj engleskog a završija ka vlasnik bara. Lik je najgostoljubivi konobar kojeg san u životu vidija. Vrhunska uslužnost i odlična spiza. Pivali smo mu Yellow rose of Texas i Deep in the heart of Texas pa smo ga posebno oduševili.

Nakon El Aceba nastavljamo nizbrdo … prvo malo manje strmo … pa malo više strmo …. pa opet malo manje .. i tako.

Nakon dužeg spusta stižemo u misto Molinaseca u podnožju planine. Skupilo nas se više u kafiću na zidiću, ispod mosta uz rijeku. Nekoliko nas je išlo malo toćat noge u rijeku .. što se pokazalo dosta avanturističkom šetnjom jet je jako sklisko … još san iša s velikom cervezon u ruci … kako iman više sriće nego pameti nisan se prosuja cili iako san se malo zaljuja … jedanput. Na zidiću nam je dobro i nikome se baš ne ide dalje. Pridružilo nam se i neko umiljato štene … tj. bilo mi je umiljato dok mi nije iša grickat stopala.

Omamljeni kvalitetnim odmorom nastavljamo dalje. Ima još kilometara do Ponferade … a kako smo duže pauzirali sad je već i vruće. Sporo idu zadnji kilometri.

Na ulaz u Ponferadu netko slijedi strelice a netko si je pronašao GPS prečicu uz glavnu cestu. Time su propustili vidjeti trkaću stazu sa autima n daljinski pogon koji skaču preko brežuljaka staze pri punoj brzini. Tu je i aerodrom za modele aviona na daljinski … no na njemu danas nema nikoga.

Eto i Ponferada .. pa malo priko mosta i eto nas u hostelu. Nakon tuširanja iden u đir po gradu za pronać di ćemo organizirat spizu za ekipu sutra … danas su prepušteni sami sebi.

Dok se vraćan u albergue naletin na jednu hodočasnicu koja se toliko fokusirala na Camino rutu da je zaboravila kako ovdi stajemo.

Malo odmora u albergueu pa opet do grada za konačni dogovor oko spize za sutra. Na glavnom trgu upadamo na vinčanje. Mladenci poziraju uz templarski dvorac i na kraju ulaze u neki mali auto puno baluna.

Mali intermezzo … javija se Ivona koja je nama krenula iz St. Jeana, pa kasnije ubrzala, da je taman stigla u Santiago.

Nazad u albergueu pada noć i spremamo se leć. Čini mi se da će baš dobro doć svima ovi planirani dan odmora sutra

Scroll to Top