Danas san se diga kasnije, čak u 6:00, s obzirom da do Porta nema puno … 16-tak km.
Jutros odan bez štapova jer su mi ispali gumeni vrhovni tako da bi se čule klackalice po asfaltu najranije.
Prilazi Portu, već standardna sela i predgrađa su u uobičajenom razbuđivanju, tek dikod prođe koje auto.
Portu prilazin s južne strane rijeke Duoro, kroz susjedni grad Vila Nova do Gaia. Ulazin u Porto priko gornje strane mosta koji ih spaja. Porto je naravno na vrj brda. Ni ovdi se nije znalo … give peace a chance … kroz stoljeća, pa se gradilo na vrj brda i okolo stavljale zidine od kojih je osta manji dio.
Naša san brzo hostel, jer je blizu centra. Samo šta me ne puštaju prije tri ure, pa san iša napravit malo đir po gradu.
Impresivan grad, pa neka mu je stara gradska jezgra cila na strmin padinama. Nisan ni zna da je Porto puno više od UNESCO jezgre. Ima tu širokih avenija, gradskih četvrti svaka sa svojon pričon … ka npr. stari Foz koji je počeja ka sirotinjsko ribarsko naselje pa se onda pritvorija u modensku četvrt kad su bogatuni otkrili kupanje.
Porto ima i jedinstvenu koncertnu dvoranu sa posebnim akustičnim svojstvima, tako da se glavna pozornica može primištat ovisno o vrsti glazbe.
Katedrala je stara romanička, masivna ka ona Lisabonska sa malin prozorima.
No Porto je naravno najpoznatiji po vinu porto. Mada tehnički i nema puno veze s vinom. Puno je slatko i s ekstra visokom razinom alkohola. Osmislili su ga za vrime pomorskih istraživanja, jer bi in za dugih plovidbi starin drvenim jedrenjacima, klasično vino otišlo na kvasinu. Zove se porto jer su ga ovdi u luci (port) kupovali Englezi, a inače se proizvodi oko 100 km dalje u dolini rijeke Duro.
Nakon šta me pustilo u hostel iša san nać lavandariu na kovanice, i uz malo pomoći uspija san kužit botune.
U hostelu su mi inače cimerice Brazilka, dvi Njemice i Španjolka, uglavnom backpackerice u điru po Portugalu.
I to bijaše dan 17.
