Sinoć san upotpunija repetoar problema s nogama s
intenzivnim grčevima tako sa se nisan dobro naspava a jutros nisan baš najstabilniji na nogama.
Krenija san oko 8 opet sporohodajuće.
Put brzo napušta misto i nakon par kuća ulazi u šumu. U šumi putokaz za pečat. I stvarno nakon 50m eto lika usrid šume koji dili pečate i kemijske. Ima i verziju pečata s voskom … jedan od najboljih na Caminu.
Tu nalećen i na japansku familju s dvoje male dice (cca 3 i 6 god).
Nakon nekog vrimena uz malu čistinu opet donativo štand s spizom. Tu me sustiže i talijanski par od sinoć… i naravno brzo me ostavlja u prašini iza sebe.
Ćakulan malo s Joan i Ruth iz Kanade. Krenule su iz St. Jean par dana posli mene ali sad planiraju usporit jer su in rezervacije u Santiagu tek za par dana. Podsjetile su me da je magnezij rješenje za probleme u grčevima. (zadnji dana san ih priskočija uzimat) Eto i prvog kafića danas … vrime je za ekstra dozu magnezija. Čini mi se ka da djeluje … mada sporo.
Nastavak puta donosi malu crkvicu posvecenu sv. Jakovu. Uz donativo ima i pečat te sličice sveca na više jezika. Dok san izaša iz crkvice već se stvorija red .. tu san opet naletija na Jae.
U idućen mistu opet je uhvatin u baru (jer me naravno u međuvrimenu pristigla) i tu upoznajen dvoje novih Kanađana Lynn i Terry koji su počeli iz Sarrije. Terry ima zanimljiv dodatak šesiru ali nisan propitiva ..činilo mi se ka private thing.
Put zavija dalje.. malo livo malo desno ..uglavnom nizbrdo. U idućen mistu naletin na ruski par Yevgenya i Tatjanu..Camino rade u etapama i inače dosta putuju… naravno bili su i u Hrvatskoj.
Malo dalje neki brazilski par me zamolili da ih slikan … naravno i oni su bili u Hrvatskoj.
Put ide malo uzbrdo pa ravno i nakon cile vječnosti ukaze se grad..duguljasto raspoređen uz cestu.
Vrime je za marendu tj. ručak tj. sendvič i banane.
Pitanje glasi da li se parkirat ovdi pa tempirat Santiago za petak ili nastavit dalje. S jedne strane pospan san i cici-krep s druge strane nema puno samo 12km do idućeg alberguea (ovo je bilo sarkastično). Odlučin nastavit dalje i na putu sretnem barbu Dina Talijana a.k.a. mala noćna muzika koji se očito parkira ovdi… hej ako to nije potvrda da san donija pravu odluku onda ne znan šta je.
Staza prvo traje kroz grad di san dobija 2-3 prilike za pridomislit se … pa onda kroz sela. Tu opet naletin na ruski par pa Yevgeny (kad me vidija kako klipsan) šta si ono planira..četvrtak u Santiago … Tako je (glumin odlučan ton glasa).
Šuma traje i traje a kilometi se jaaaakooo sporo kotrljaju… tj. kotrljan se ja a ne km.
Na izlazu iz sume prid nekin zaseokon opet donativo stand. Međutin vidin ekipu da sidi za stolon pa in se pridružin. Dvi Njemice taman idu ća ali zato teta Heidi kad me vidila kako hodan odma je naredila da skinen čizme i napravila mi je super masažu s nekon super japanskon kremon od mente. Besplatno … pravi Camino anđel.
Btw. Dobra krema za opuštanje mišića i nogu je jedna stvar koju nisan ponija i to je bila greška. Ovo sta san kupija usput ni blizu nije toliko dobro. Hladan osjećaj svježine traja je baren uru-dvi dok vanka sunce prži.
Dalje niz stazu naletin na kafić…nigdi nikog. Taman da ću sist na jedno lipo misto u ladu kad primjetin pasa koji se tu ispružija i odma počeja režat kad me vidija. OK buddy … lets get one thing straight …THAT … is yours. (Tango i Cash referenca)
Bar kod Tie Dolores, par km dalje, je gostoljubljiviji pa san sta malo odmorit. Prolaze Andrey i Olga koji misle stat tek kad stignu u albergue. To me podsjeti..dva su albergua..relativno mala. Pa odlučin nazvat i provjerit…non te preocupa..govori mi hospitalero na telefon…ok i neću.
Inače zadnjih par dana svako malo u šumi kante za smeće … a rijetko san vidija fontane s vodon.
A na kantama za smeće netko je napisa stihove od Imagine Johna Lennona … čudan izbor medija s obziron na tekst pisme.
Konačno stiga u Salceda oko 18h. Tu su i Slovenke ali i njemačka familja s četvoro male dice od 6 miseci do 5god. Imaju posebna kolica s jednim kolon sa ručkama za ramena koja onda guraju … svašta se može vidit na Caminu.
Večerajen s Mathiason iz Hannovera u poluuspavanom stanju i nekako se dovučen nazad do kreveta.
Ne triba posebno naglašavat da san zaspa ka top.
I to je bio dan 34.