Jutros je bome malo friško … pače i malčice zimovito. Srića da se hodanjem postiže zagrijavanje. Zajednički polazak sljedi nakon (sad već tradicionalne) molitve i duhovne priču.
Brzo se raširila grupa, jer svatko ima različiti ritam hodanja. Predvodnica je stala i čeka u sljedećem mistu, jer je došlo do manje zbunjoze sa žutim strelicama koje pokazuju Put. Jedna pokazuje pravo a druga livo … i sad koja je u pravu. Točan odgovor, u ovom slučaju, glasi … obadvije. Naime svaka vodi prema svom kafiću, a oba su na istoj Camino ruti. S obzirom da nas ima poprilično … zauzimamo oba kafića.
Opet manje kulturološke razlike oko naručivanja kave. Nekako mi čini da konobar svaku narudžbu prevodi kao cafe con leche. U ovom baru su dobri i muffini.
U nastavku staze brnistra se žuti skupa sa suncokretima. Osta san malo na začelju pa redom sustižem ekipu.
Inače cila grupa je danas dobila zadatak. Pripremili smo papirnate školjke s citatom iz Evanđelja i kratkim duhovnim razmatranjem i svatko je dobio zadatak da ih pokloni drugim peregrinosima koje susretne.
Na svakoj pauzi u svakon kafiću staje se uz pismu … ka da prolaze svatovi. A nekidan je u Carrionu kod časnih i bilo druženje pod sloganom Canta y Camina (Pivaj i hodaj). Lokalci se uglavnom zadržavaju na pljesku, dok nije jedan mali Španjolac odlučija pokazati da se i kod njih zna pivat, pa je izveja Cielito Lindo (to je ono Ay Ay Ay Ay). Mali je iz one španjolske familje od nekidan i bome ima glasa … zasluženo je dobija aplauz od nas.
Bliži se Sahagun pa se pomalo rasteže naša kolona. Kapelica kraj mostića pred ulazom u Sahagun je ovaj put otvorena.
Ostali hodočasnici dosta pozitivno reagiraju na školjke koje dilimo na poklon. A grupa je bila dosta vridna i brzo su podijelili školjke, tako da je sad teško naći hodočasnika na Putu koji nije još dobija školjku.
Stižemo u Sahagun di odsjedamo u albergueu kod Benediktinki. U skladu s benediktinskom tradicijom dočekala nas je iznimna dobrodošlica. Nakon standardnog drila po dolasku, idemo tražit di se može pojist.
Prvo smo našli pekaru di smo nabavili kruva sutra za doručak pa smo nastavili tražit restoran. Nedilja je pa je u svin kafićima i restoranima gužva. Uspili smo nać restoran di smo relativno uspješno uspili dešifrirati domaće specijalitete iz menija.
Popodne je programu “Camino kava” sa paterom Danielom …. druženje i razgovor na temu doživljenoga na Caminu. Sve naši u dvorani (jedva smo stali), malo kasnije nam se pridružilo dvoje Korejanaca Denny i Gloria. Zanimljivo koji intenzitet emocija i doživljaja, a većini grupe tek je drugi dan na Caminu.
Na večernjoj misi nas francuski svećenik dočekuje sa “dobrodošli Hrvati” (pita je prije kako se pravilno izgovara). Nakon mise svi peregrinosi su pozvani oko oltara, di smo dobili poseban blagoslov i od svećenika i od predstojnice samostana. Jedna naša hodočasnica dobila je i ružu uz blagoslov.
Uz blagoslov se dobija i mali papirić sa citatom iz Evanđelja. Dosta ekipe je komentiralo kako su im baš pogodeni citati.