Priča je prenesena sa Facebook profila Bradleya Harpera.
Jednog dana, dok sam volontirao u uredu za hodočasnike u Santiagu, vidio sam čovjeka sa štakama kako izlazi iz ureda, s pažljivo spremljenom Compostelom (potvrdom o obavljenom hodočašću). Zakoračio je svojom desnom nogom, možda pola metra, zatim bi povukao lijevu nogu, pomakao štake naprijed i ponovio cijeli proces. Dok je iz ureda izlazio u dvorište, gomila ljudi koja je čekala red za Compostelu dočekala ga je gromoglasnim pljeskom. Kolega koji je radio sa mnom, primjetio je moj začuđeni pogled i objasnio.
“Zove se Bernard” rekao je, “upoznao sam ga ranije ove godine dok sam hodao Camino. Iz Stassbourga je i imao je moždani udar prije 8 godina. Prije dvije godine odlučio je prohodati Camino kako bi Boga zamolio za čudo. Trebalo mu je šest mjeseci od Stassbourga do španjolske granice, i ovog prolječa dodatnih šest mjeseci od granice do Santiaga.”
“Kakva priča” rekao sam “ali on je još sa štakama”
“Točno” rekao je moj prijatelj “ali tijekom Puta, zaključio je kako je sama činjenica da hoda Camino, dovoljno veliko čudo”
Tako je izgledao skoro svaki moj dan kao hospitalero, pomažući drugima da ostvare svoje snove i dožive vlastita čuda.
Buen Camino
Bradley Harper
