Dan 10. U bazenu luksuza

Share:

Noć nas još jednom ispraća na Put. Kroz vinograde hodamo do Ventose di stajemo na obilni doručak. Sendvič sa omletom od šunke i sira je osobito dobar, moš se najist ka čovik. Iako, naravno, gotovo da nema loše spize na Caminu. Prođeni kilometri su najbolji mogući začin svakom jelu. Oko stola nam se mota mica maca ne bi li šta i ona ušićarila.

Nastavljamo dalje i odma iza kantuna je vinarija za dobron idejom za međunarodnu promociju. Slikaš se na postolju, objavis sliku na Facebooku i ulaziš u bubanj za mjesečno izvlačenje kutije vina.

Stazon dalje … opet naravno vinogradi. Usput se zaćakulan s Francescom iz Taranta.. Čovik 20 godina trči za poslon pa je nakon prometne nesreće kužija da ne bi tija narednih 20 god isto trkat za poslon. Da je otkaz i otiša na Camino.

Sofia is Firence se usćakulala na mobitelu, radi u Milanu u modnoj industriji. Nju posa još ne pušta.

Uz ćakulu nam tako brže prolaze kilometari. Jedno od Camino otkrića je da nemoš pričat s nekin i u isto vrime mislit kako te bole noge. Eto nas u Najeri di smo stali u prvi bar na pauzu. Na ovon Caminu san otkrija novo piće za osvježenje, neki izotonični negazirani napitak Aquarius. Inače cerveza grande (velika piva) je za doć sebi nakon hodanja, a vino tinto (crno vino) je pogonsko gorivo za hodanje.

U Najeri smo obavili i shopping jer je jedan hodočasnik zaboravija pokupit dio robe iz prethodnog alberguea. Na izlasku iz Najere naletimo na jadnog Amerikanca iz Seattlea sa masu žuljeva. Bidan lipi puste flastere, jedino smo mu mogli dati standardne savjete.

Nakon lagane uzbrdice, dalje je manje više staza ide ravno do Azofre. Eto smo skoro i stigli, među prvima.

Azofra je najluksuzniji albergue na Caminu sa sobama po dva jednokatna kreveta i bazenon za toćat noge u dvorištu.

Ovi put smo odlučili kuvat ručak, pa smo čak i prije tuširanja otišli u dućan kod starog barbe, ko i lani, kupiti spizu. Malo smo precijenili koliko nan manistre triba, poznato je da su u gladi velike oči, pa smo posli naranili i Japanku Sachi koja nan se pridružila. Sachi inače skoro dolazi u Hrvatsku pa smo je i naučili par riči hrvatskog.

Nema puno ekipe, tu je Claudia i nešto Talijana i Korejanaca.

Previous Article

Dan 11. Na moru jubavi …

Next Article

Dan 9. Lagana šetnja