Dan 4. Bilo crveni svit

Share:

I ovaj nam dan počinje s jutarnjom tjelovježbom nakon koje pomalo napuštamo Villavu prema Pamploni.

U Pamploni je danas, i cili ovaj tjedan fešta Sv. Fermina, patrona grada, koja traje 9 dana Fešta je naravno najpoznatija po trčanju sa bikovima. Tradicija je to koja ima korijene u mučeništvu Sv Saturniusa (koji je zaredija Sv Fermina) koji je širio kršćanstvo u Pamploni i koji je strada tako da ga je bik vuka kroz Touluse di je završija ka biskup. Drugi izvor kaže kako je postoja običaj kad su se bikovi vodili u koridu, da se trči s njima kako bi se demonstriralo ko je veći faca. Gotovo je nevjerojatno da je samo 15tak ljudi poginulo od 1910. od kad se vodi evidencija. Naravno svake godine od 50 do 100 ljudi završi u bolnici.

I mi Splićani znamo bit malo ludi, ali bome za našega patrona finale fešte je tombola, s minimalnim šansama da će ti tribat likar.

Dolazimo u Pamplonu očekujući miris bikova u prolazu, prolivene pive i sl., no gradske sanitarne službe su vrlo efikasne.

Usrid grada ograda … i jutros ima utrka, kaže mi Lance koji je već zauzeja misto na ogradi. Cili grad je odjeven u bilo sa crvenin maramama. Španjolci okolo su dobre volje i sa pivom u ruci (i nije in prva). Pričan s jednim koji je trka jučer, pa ga pitan jedno od najglupljih pitanja ikad – “Je li opasno” … “je, vrlo je opasno” kaže Španjolac.

Odjednom se čuje cika i vreva … pustili su bikove. Naravno da ništa ne vidimo jer smo stigli zadnji, pa ćirimo ispod ograde. Vidin masu nogu u brzom trku .. jedan je tresnija uz ogradu (trkač, a ne bik) …i sve gotovo začas. Razilazi se publika a ograde se razmontiraju i prije nego si reka keks. Gledan malo bolje, svaka ulica na ruti od korala s bikovima do koride ima predviđena postolja za ograde.

Za par minuta ruta di se trči je slobodna, i puna šetača. More, ma šta more .. ocean… bilo crvenog svita.

Nalazimo kafić di ima mista za sist. Naime Lance nan je reka da u 9:30 ima neka procesija. Danas nam se ne žuri, pa smo ostali pogledat.

Radi se o procesiji Gigantesa (divova) i Velikih Glava (da san zna, moga san se prijaviti za ovu drugu bez maske). Maskirane figure velikih glava plemića i ratnika koji s nekin buzdovanima od spužve “tuku” svit okolo. Onda nastupaju divovske figure kralja i kraljice, maorskih kraljeva i princeza koji uz ples prolaze ulicom … vrlo dojmljivo.

Dalje niz ulicu je crkva Sv Lovre sa kapelicom Sv. Fermina. Stalno prolazi bilo crveni svit okolo. Na izlazu iz crkve zaustavlja nas prodavač suvenira i svakon nan poklanja sličicu s molitvom svecu.

Camino nastavlja dalje, laganim tempom prolazimo uz sveučilišni kampus. Vidimo znak Camino pečat za 100m. Naravno da je ispalo duže, ali ajde … dobili smo i taj pečat.

Opet polako (kad nam se ne žuri) nastavljamo do Cizur Menora. Tu idemo u albergue koji drži Malteški red. Oni nisu digli cijenu za St. Fermin ka susjedni albergue.

Ručak u obližnjem restoranu nam je bija super, mada se večera pokazala malo lošijom.

Dio ekipe nam je odma po dolasku pozaspa iako smo danas imali samo desetak kilometara.

Albergue se polako puni pa se uhvatin ćakule sa Sachi iz Japana i Soran, Amerikanke korejskog porijekla koja govori i japanski. Tu je i Lisa iz Kanade, pa Njemica kojoj san za zaboravija ime i otac i ćer, Jim i Janie iz Kanade.

Zanimljiva ekipa i zanimljiv albergue, kraj kojeg je stara crkva sa zastavama iz križarskih ratova.

Previous Article

Dan 5. Gdje Put vjetra susreće Put zvijezda

Next Article

Dan 3. Zvonila su od davnina …