Dan 8. Ponferrada

Share:

U maglovito jutro, sneno i tmurno … krećemo zajedno do Cruz de Ferra. Tu smo se okupili na zajedničkoj molitvi, nakon koje je svatko ostavio kamen kao simbol molitvene nakane ili tereta kojeg se želi riješiti.

Put nastavlja dalje do Manjarina na kojem je sve više hrvatskih obilježja. U Manjarinu nema bara pa nema ni jutarnje kave. Nema veze …. nekoliko kilometara dalje ima improvizirani bar s kamp kućicom…. tj bio je u svibnju ali sad ni njega nema. Nizbrdo nastavlja staza … opet duže  nego što se čini u sjećanju …. nižu se okuke ma nikako ugledati El Acebo.  Nakon dosta kilometara i tko zan koje okuke, evo ga konačno. U prvi bar smo konačno stali na kavu sokove i sendviče kao i provjetravanje nogu.

Dio družbe se odmara a dio družbe nastavlja dalje. U idućem mjestu dio družbe naleti na bakice koje idu na misu pa krene s njima. Tu smo naišli i na simpatičnog starčića kojemu je baš drago da smo pobijedili Englesku, tako da navija za nas u finalu.

Misa je bila  vrlo kratka. Svećenik vjerojatno mora stići na misu u više okolnih sela pa je ovu odradio poprilično ubrzano, u manje od 15 minuta. Onda se još toliko ispričavao što nije planirao dovoljno hostije za hodočasnike. U Molinaseci veći dio družbe radi pauzu,  ideja je bila stići na misu u 12:00, no nažalost ispostavilo se da je misa nešto ranije.

Nastavljamo prema odredištu za danas … staza prvo prati cestu … pa predgrađa … pa konačno ulazimo u Ponferradu.

Ovaj albergue je stvarno deluxe uređen. Ima čak i sauna navodno u podrumu, ali je nismo probali. Tu se zadržavamo kratko jer uskoro počinje finale svjetskog prvenstva. Našli smo kafić za gledanje utakmice gdje su nam se pridružili navijači iz cijelog svijeta ….  skauti iz Belgije Meksikanke … ima ih odasvud. Kako li su samo skočili Belgijanci kad je Hrvatska dala gol (onaj šta smo dali u protivničku mrežu, a ne našu). Sve u svemu šteta … bili smo blizu ali i drugo mjesto je povijesni uspjeh.

Nazad u albergue-u par Francuza čeka zadnji zvižduk suca i onda nekako mlako dignu ruke i  utiho “svjetski prvaci” … ma baš ne znaju kako se slavi.

Nogometni snovi su gotovi pa je vrijeme za ove klasične s obzirom da nas i sutra ujutro nas čekaju novi kilometri.

I to je bio dan osmi.

Previous Article

Dan 9. Villafranca del Bierzo

Next Article

Dan 7. Foncebadón