Dan 20. Burgos: Sviraj mi sviraj…

Dan počinje uz dizanje i doručak. Doručak je automatiziran… ukucaš šifru i uđeš u blagavaonu u kojoj su sinoć pripremili doručak.

Nakon doručka krećemo pomalo. Danas je kraći dan od “samo” 13 km. Do Burgosa inače vode dva pravca. Jedan kroz industrijsku zonu (di san iša prošli put) i jedan kroz prirodu (čije skretanje san falija prošli put). Ovi put san odlučan ne propustiti skretanje pa provjeravamo dvaput… aha nakon mosta je.

Nakon šetnje kroz prirodu stajemo na kavu u malon mistu prije Burgosa. A nakon pauze naravno da nastavljamo dalje. Išli smo direktno u grad a kasnije san kužija da smo i tu mogli birat rutu kroz rijeku.

Anyway… u Burgos ulazimo direktno… i ulazimo… i ulazimo. Koji god smjer da odabereš svugdi su žute strelice koje pokazuju Camino smjer.

Eto nas i pred albergueom ri je već solidan red peregrinosam Ne da nan se čekat u redu pa smo sili u kafić isprid na marendu. Zanimljivo kad naručiš pizzu ne daju ti klasičan pribor nego oni kružno kotrljajući nož.. svakako učinkovito. Inače na ulazu u kafić piše “Dobrodošli” na više jezika uključujući i hrvatski.

Smanjija se red pa idemo pomalo na prijavu u alberguem Ovi je onaj municipal šta ga moj vodič opisuje kao “hladan i impersonalan”. No klime ima a ima i masu svita.

Nakon uobičajenog Camino rituala (tuširanje i pranje robe) razdvojimo se u strijelce za đir po gradu. U Burgosu just naravno najimpresivnija katedrala u kojoj je grob El Cida (ima film u kojen je glumija Charlton Heston). Ni ovaj put nisan mu uspija vižitat grobnicu.

Tražimo negdi za pojist i naletimo na shemu koju dosad nisan vidija. Mini sendviči/hamburgeri po 1 euro u kombinaciji s salatama. Definitivno se može od toga najist.

Ka i prošli put u Burgosu je skoro na svakon kantunu neki ulični svirač. Neka cura s gitarom svira Hallelujah… a na drugon kantunu je violinist. No najimpresivniji nastup je ima mali ulični orkestar kojen su se pridružila grupa cura iz obližnjeg bara. Živi španjolski ritmovi koje zbilja dobro zvuče.

Posli svirke idemo na misu u katedrali. Misa je u jednoj od kapelica koja je veća nego masu hrvatskih crkvi. Ne samo da je glavna oltarna pozadina zlatna nego i svi oltari sa strane.

Inače s tim zlatom u španjolskim crkvama ima povijesna priča. Zlato i srebro je temeljito opljačkano iz srednje i južne Amerike. Dio su ukrali engleski (i drugi) gusari, dio je potrošila španjolska aristokracija a dio je završio u crkvama. Gledano kroz prizmu ekonomske povijesti to zlato je bilo meta drugima (posebice Engleskoj i Nizozemskoj) te je služio kao poticaj za razvoj brodogradnje i pomorske tehnologije (tribalo je ukrast zlato na putu do Španjolske) te industrije (tribalo je proizvest stvari koje je španjolska aristokracija tila kupit).

A dio koji je završio u crkvama? Impresivno izgleda nema šta… no danas se po Wikipediji tek cca 70% Spanjolaca deklarira kao katolici a cca 12% ih ide redovito na misu nediljon.

Gledan svit na misi i primjećujen kako se ističu peregrinosi u robi žarkih boja dok je redovan svit uglavnom u tamnijom pastelnim nijansama. Nekako se više sjaji ova ekipa na Caminu.

I to je bio dan 20.